I tako po Božiću krenusmo na novi teren 🙂

Ovog puta sve je bilo na našoj strani – sunce na obzoru, bura ostavljena daleko iza Velebita, čizme posuđene od Djeda Božićnjaka … ma baš ništa nije moglo poći po krivu! Ili? ….

Kao i svaki put kada se spuštamo cestom u Nacionalni park Krka, srce nam poskakuje od pogleda na plave i zelene boje koje se pretaču jedna u drugu u daljini. Doduše, ne svima od nas. Nekima poskakuje želudac od zavoja tako da put dolje provedu očiju širom zatvorenih, ali shvatili ste poantu 🙂 Zaista smo zahvalni što imamo priliku raditi u jednom od najljepših parkova naše zemlje.

Pripremljeni, u punoj spremi ekološke opreme, zaputili smo se prema našoj lokaciji Skradinskom buku kad nas je zaustavio maleni mačak – Garfieldov blizanac. “Sigurno nam se želi pridružiti u avanturi!” – pomislismo – ali mačak je naravno bio gladan i već nas je na prvom križanju staze zamijenio s parom kineskih gostiju koji ostaviše iza sebe miris sendviča s tunom. Kako nepredvidljivo.

Moramo vam reći – nošenje opremom stazom do buka najzabavniji je dio svakog terena – „Excuse me..“, „Please, could we pass?“, „Sorry..“ – naši su nezaobilazni argumenti dok noseći opremu nespretno zaobilazimo jata turista koji preplave staze. I onda taj Gandalf trenutak kada nas napokon puste i prohodamo tih par centimetara slobode do idućeg „Excuse me“. Neprocjenjivo. Tako to naime bijaše cijelog prethodnog proljeća i ljeta, ali ne i danas. Danas je na stazi bio samo poneki izgubljeni Kinez i Garfield mačak.

Prošli smo stazom kao Schumacher Monte Carlom u najboljim danima i već za nekoliko minuta stigli do buka. S obzirom na to da smo na ovom terenu među ostalim zadacima trebali postaviti i nove podloge koje bi nam služile praćenju revitaliziranih tokova, odlučili smo prvo krenuti s tim zbog zahtjevnosti samog zadatka. Ali prvo par riječi o samim tokovima.

Naime, u sklopu interdisciplinarnog znanstvenog projekta „Upravljanje i održavanje makrovegetacije na Skradinskom buku – izrada multikriterijskog modela održivog upravljanja“ http://www.npkrka.hr/clanci/makrovegetacija-na-skradinskom%20buku/369/hr.html na izabranoj testnoj plohi buka, uklonjena je dominantna invazivna biljna vrsta pajasen ((Ailanthus altissima (Mill.) Swinge) čija je gusta populacija narušila stabilnost same barijere i spriječila protok vode uslijed zatvaranja kanala. Uklanjanje je rezultiralo aktivacijom starih tokova koji se vide jedino na austrijskim kartama iz 19. stoljeća! https://mapire.eu/en/

Revitalizirani tokovi omiljeni su ekolozima, to već svako vretence zna 🙂 Tako smo u dogovoru s NP Krka započeli s monitoringom aktiviranih tokova praćenjem zajednica perifitona i makrozoobentosa uz istovremeno praćenje fizikalno-kemijskih parametara vode i kontrolu prirasta sedre.

S obzirom na to da je prethodna godina istraživanja rezultirala nekim jaaaako zanimljivim podacima, odlučili smo uz praćenje zajednica perifitona iz samih uzoraka sedre (s prirodne podloge) pratiti i one koji će naseliti umjetne podloge, uzevši u obzir da prilikom uzorkovanja zbog korištenja korera sigurno dolazi do uništenja određenog dijela zajednice (čak i kada ekolog zna što radi :P!)

I tako krenusmo na prvu od postaja.

20 plastičnih pločica, 60 stakalaca i jedno milijun rezervnih vijaka.

Kosa u repu, kava u termosici- sve potrebno bilo je tu !

Šalu na stranu, stvarno smo bili pripremljeni. Čovjek bi rekao da uz sve one gore navedene uvjete na terenu ništa ne može poći po krivu.
No ipak naišli smo na nepremostivu prepreku …

mrrrzzzlu vodu!

Ni vunene rukavice dodatno ojačane kirurškim nisu mogle ublažiti vodu hladniju od 5°C.
Satima smo pokušavali postaviti jednu jedinu podlogu naizmjenice boraveći u vodi, ali neuspješno.

Zaista rijetko ne obavimo na terenu što smo naumili, toliko rijetko da smo već zaboravili kako je to, ali ovo je bio odličan podsjetnik.
Ponekad jednostavno okolnosti ne idu na ruku istraživanju i treba znati odustati. Odlučili smo ne trošiti vrijeme na daljnje pokušaje već napraviti ono što možemo – izmjeriti fizikalno-kemijske čimbenike, brzinu strujanja i uzeti uzorke sedre za daljnju geološku obradu.

Umjetne podloge će izgleda morati pričekati toplije dane, ali to je u redu. Tada nas ništa neće moći spriječiti! Ili?! ….

Napisala: Vesna Gulin